Energetsko certificiranje novih zgrada je zakonska obaveza od 1. Travnja 2010. Certificiranje se izvodi na temelju glavnog projekta iz kojeg se uzimaju podaci i unose u proračun za energetsku učinkovitost pojedine zgrade.

Energetski certifikat je pravovaljan ako se izradi na bazi odobrene projektne dokumentacije, ali u nekim slučajevima ne prikazuje pravo stanje.

Razlozi mogu biti:

1. Projektom su krivo definirani materijali ili način gradnje.
2. Izvođači koriste lošije materijale od onih definiranih projektom.
3. Izvođači ne izvode radove po pravilima struke i samim time nastaju greške u konstrukciji zgrade koje utječu na energetska svojstva.

Greške u projektu, odabiru materijala i načinu gradnje postanu vidljive tijekom eksploatacije zgrada.

Obzirom na prethodno navedene moguće uzroke neadekvatne gradnje trebalo bi pri izradi energetskog certifikata razmisliti o ispitivanju zgrade prije izrade certifikata.
Danas postoje različite metode ispitivanja i mjerenja parametara koji utječu na energetsku učinkovitost zgrade.

Neke od tih metoda su:

• Mjerenje zrakopropusnosti omotača zgrade (blower door test)
• Mjerenje U-koeficijenta
• Termografsko snimanje
• Mjerenje površinske i dubinske vlage u zgradama

Mjerenje zrakopropusnosti omotača zgrade (blower door test)

Zrakopropusnost - strujanje zraka kroz omotač zgrade koje utječe na energetsko svojstvo zgrade. Strujanje zraka pojavljuje se zbog poroznog omotača zgrade, propusnih zazora (fuga) ili zbog pukotina. Zrakopropusnost omotača zgrade utječe na ispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu, u smislu uštede energije i toplinske zaštite.

Ovom se metodom mjeri volumni protok zraka koji nastaje zbog razlike tlaka od 50 Pa između unutrašnjeg prostora zgrade i prostora izvan zgrade. Razlika tlaka postiže se ispitnim ventilatorom. Broj izmjena zraka u zgradi dobije se dijeljenjem dobivene vrijednosti volumnog protoka (m3/h) s unutrašnjim volumenom ispitivanog prostora zgrade (m3).

Prema Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09), ovisno o tipu gradnje zgrade, propisano je koliki je broj izmjena zraka adekvatan za pojedini tip gradnje.

Primjena mjerenja zrakopropusnosti omotača zgrade:

1. U fazi izgradnje zgrade, radi potvrđivanja zahtjeva gradnje, te sanacije eventualnih propusnih lokacija.
2. U zgradi u uporabi, radi određivanja zrakopropusnosti omotača zgrade, te otkrivanja propusnih mikrolokacija.

U praksi se pokazalo da većina zgrada deklariranih kao niskoenergetske, pasivne, itd. ne zadovoljavaju propisani broj izmjena zraka i nisu izvedene prema projektu. Najčešća mjesta propuštanja u zračnom omotaču zgrade su okovi prozora i vrata, prodori za instalacije, ventilacijski otvori i slično. Svaka građevina je jedinstvena, te se i propusna mjesta pojavljuju na različitim lokacijama.

Primjeri iz prakse pokazuju da je mjerenje zrakopropusnosti omotača zgrade preporučljiva i korisna metoda kako bi se utvrdilo stvarno stanje omotača zgrade.

Prezentacija s primjerima iz prakse i primjerom izvještaja nalazi se na energonova-zagreb.eu

Svi članci iz serije "Energetski pregledi i certificiranje zgrada":

1. Energetski pregledi i certificiranje zgrada: blower door test
2. Energetski pregledi i certificiranje zgrada: mjerenje U-koeficijenta
3. Energetski pregledi i certificiranje zgrada: termografsko snimanje
4. Energetski pregledi i certificiranje zgrada: Mjerenje površinske i dubinske vlage u zgradama