Što je to biotpad i bioplin?

Biomasa, u kontekstu energetike odnosi se na svu materiju, biljnog ili životinjskog podrijetla koja se može koristiti kao gorivo, dok je očito onda biootpad, sva biomasa okarakterizirana kao otpad. Bioplin, koji se općenito smatra obnovljivim izvorom energije, je plinovito gorivo dobiveno anaerobnom (bez prisustva kisika) fermentacijom odnosno razgradnjom organskih tvari (biootpad sa farmi, biootpad iz komunalnog otpada, kanalizacijski mulj, ostatci iz prehrambene industrije itd.). Bioplin se pretežno sastoji od metana (60 – 75%) i jedan metar kubni energetski odgovara otprilike 0,6-0,7 kg loživog ulja (Više o bioplinu pročitajte u seriji članaka Mala škola bioplina).

Trenutna situacija u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je, prema zadnjim dostupnim podacima, trenutno u pogonu pet elektrana na bioplin ukupne snage 4,414 MW, a koje imaju status povlaštenog proizvođača električne energije. U planu je izgradnja (registar OIEKPP) još 49 postrojenja, čijom bi se izgradnjom ukupna snaga iz ovog tipa postrojenja popela na 76 MW. Također, u Hrvatskoj je trenutno u planu izgradnja tek tri postrojenja na deponijski plin i plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, ukupne planirane snage od 4,15 MW. Najveće postrojenje od tri, bilo bi locirano na području Grada Zagreba i snage je 2,50 MW, dok bi preostala dva bila izgrađena na istarskom području.

Što kažu propisi?

Prema Pravilniku o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 67/07), Članak 4., u postrojenja koja za proizvodnju električne energije koriste obnovljive izvore energije spadaju i:

1. elektrane na bioplin iz poljoprivrednih nasada(kukuruzna silaža…) te organskih ostataka i otpada iz poljoprivrede i prehrambeno-prerađivačke industrije(kukuruzna silaža, stajski gnoj, klaonički otpad, otpad iz proizvodnje biogoriva…),
2. elektrane na deponijski plin i plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda.
U točki jedan, navedeno je da u gore navedena postrojenja spadaju i postrojenja na bioplin iz organskih ostataka i otpada iz poljoprivrede i prehrambeno –prerađivačke industrije. Nažalost, naš čitatelj nije specificirao točno o kakvoj se vrsti biootpada radi, ali gore navedeno pokriva prilično široki spektar mogućih izvora bioplina. To je vidljivo i iz točke dva, gdje u prihvatljive tipove postrojenja spadaju i elektrane na deponijski plin (koji nastaje ananerobnom razgradnjom biootpada) te bioplin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda.

U Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09), bioplin se spominje na više mjesta. U točki 9.2.3. Bioplin, navedeno je da su sirovine za proizvodnju bioplina otpad iz stočarske proizvodnje, uzgoja životinja (gnojevka, izmet) i/ili otpad iz poljoprivredne proizvodnje (silaža, travne smjese i sl.). Također, navedeno je da se u manjoj mjeri bioplin proizvodi i od otpada iz agroindustrije i prehrambene industrije, klaoničkog otpada i komunalnog otpada.

Prema svemu do sada navedenom, dobivanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije, ukoliko se kao obnovljivi izvor koristi bioplin, dobiven iz biootpada, ne bi trebalo predstavljati ništa drugačiji slučaj, nego u slučaju da se električna energija proizvodi fotonaponskim panelima s krova, ili iz elektrane na biomasu.

Za kraj istaknimo još citat iz Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske:

Republika Hrvatska će poticati proizvodnju i uporabu bioplina, domaću proizvodnju bioplinskih postrojenja te izgradnju distribuiranih izvora energije (iskoristivih za potrebe samih farmi, ali i lokalne zajednice) radi zbrinjavanja otpada iz poljoprivredne proizvodnje, smanjenja emisije stakleničkih plinova, ali i poticanja razvoja poljoprivrednih gospodarstva.